Tatarska pustinja Dina Buzzatija egzistencijalni je roman koji prati mladog časnika Giovannija Droga raspoređenog u udaljenu tvrđavu na rubu pustinje. Ondje, u monotoniji i iščekivanju navodne prijetnje, prolaze godine dok se nada velikom trenutku koji bi njegovu životu dao smisao.
Buzzati kroz minimalistički stil i snažnu simboliku istražuje teme prolaznosti, ambicije, iluzije i uzaludnog čekanja. Roman je postao klasik modernističke književnosti i snažna metafora ljudskog života.