“..Ptica si probije put iz jajeta.Jaje je svijet.Tko se želi roditi, mora razoriti jedan svijet.Ptica leti prema Bogu.Bog se zove Abraksas. …To je dakle bila nova slika u kojoj mi se pokazivala moja sudbina, ne više stroga, ne više osamljena, već zrela i radosna!Nisam ništa odlučio, nisam se zavjetovao – stigao sam na cilj, na jednu uzvisinu na putu odakle se divno vidi nadaleko i na široko put što čezne za obećanim zemljama, nad koju su se nadvile sjene krošanja stabala skore sreće, rashlađen bližim vrtovima svakog veselja. …Nikom ne bih mogao reći ni riječi o svojim snovima, svojim očekivanjima svojoj unutarnjoj preobrazbi, čak ni onda kada bih to htio. No kako bih ja to mogao htjeti?”