Crkva u oluji Francuske revolucije – Francois Morlot

“Pierre de CLORIVIÈRE ro- đen je u gradu Saint-Malo 1735., i do smrti 1820. proži- vio vrlo zanimljiv život. Do- živio je izgon Družbe Isuso- ve iz Francuske 1762. Pos- ljednji je isusovac koji je po- ložio profesiju 1773. (kad je ukinuta Družba Isusova), a godine 1814. (kad je Družba Isusova ponovno uspostav- ljena) obnovio je Družbu u Francuskoj. Kad su svi crkveni redovi bili dokinuti, on je utemeljio dva vjernička društva posve nove vrste. Napisao je raspravu o pastoralnom radu, a zatim je postao revni i djelotvorni župnik. Boravio je i radio u Parizu gotovo čitavo vrijeme Revolucije, ali skro- vito i tiho. Zbog nekog atentata, za koji je pater do- znao samo iz novina, Napoleon ga je dao zatvoriti, a on se ipak svaki dan molio za njega. Na temelju duhovnosti sv. Ignacija Lojole čuo je poziv Krista, vječnoga Kralja, i predano se borio pod njegovom zastavom. Nalazio se na prvoj crti apokaliptične borbe, koja je postajala sve žešća. Clorivière je učitelj molitve, mistik Srca Isusova i Marijina. Umro je klanjajući se pred presvetim Sakramentom. François MORLOT rođen je 1921., svećenik je bisku- pije Troyes i član društva Srca Isusova. Bio je vicepostu- lator kauze za beatifikaciju Pierra de Clorivièra. Objavio je Daniel Fontaine, pariški župnik, Molitva i razmatranje i Kršćani kao drugi.”