Pisma svećeniku autora Mije Babića rijetko je djelo hrvatske duhovne književnosti objavljeno 1992. godine u Zadru u autorovoj vlastitoj nakladi. Knjiga je tiskana u Grafoservisu te sadrži predgovor Brune Zorića, što potvrđuju bibliografski zapisi.
Kroz oblik pisama i duhovnih razmišljanja autor promišlja o vjeri, svećeničkom pozivu, odgovornosti čovjeka, trpljenju, nadi i odnosu s Bogom. Djelo je nastalo u vremenu velikih društvenih i ratnih promjena početkom 1990-ih, zbog čega nosi snažan duhovni i moralni ton karakterističan za to razdoblje.
Budući da je riječ o vlastitoj nakladi, knjiga se danas vrlo rijetko pojavljuje u prodaji te predstavlja zanimljiv primjer hrvatske religijske publicistike i duhovne literature iz vremena Domovinskog rata. Bibliografski podaci potvrđuju izdanje iz Zadra, 1992., opseg od 142 stranice te predgovor Brune Zorića.