Demijan, Roshalde – Hermann Hesse

“Traženje vječitog znanja i jedinstvenog praelementa života predstavlja suštinu romana “Demijan”(1919.). Glavni junak “Demijana” Emil Sinkler luta po sebi. Ovaj roman predstavlja pokušaj dijagnoze djetinjih nemira.U “Demijanu” Hesse svjesno pokušava da racionalno,uz pomoć psihoanalize,riješi jedan problem: gdje naći izlaz iz vječitog sukoba između nagona i duha, tjelesnog i materijalnog, akcije i kontemplacije.

Rosshalde:
Osjećao je glazbu svjetlosti, kako se njezina bujica zvuka račva i sastaje, kako se zamara preprekama, kako ponire i kako nepobjediva trijumfira na svakoj prijemnjivoj površini, kako se u izbirljivoj pa ipak nepogrešivoj hirovitosti igra u bojama najsitničavijom osjetljivošću, nerazoriva ni sa tisuću lomova, sa tisuću razigranih stranputica, neprijetvorno vjerna uređenom zakonu. Dubokim je udisajima ušao opori zrak umjetnosti, strogu radost tvorca koji sam sebe mora darivati do granica uništenja, koji svetu sreću slobode može oćutjeti samo u željeznu sputavanju svake samovolje, a trenutak dovršenosti u asketskom posluhu prema osjećaju istinitosti.”