Dobra sreća – Stjepan Lice

“O dobre li sreće živjeti sada,
na raskršću vremena i svjetova, na raskršću vrijednosti
kročiti putovima kojima jedni uz druge hode putnici odmjerena koraka, putnici zanosa, odanici nepomičnosti i lutaoci
oblikovati među njima i s njima prostore ljudskosti
nadrastati sebe i učiniti se darom vrijednim darivanja ljubljenih,
usaditi vječnost u svaki trenutak što se zbude, da srce ne mine

O dobre li sreće živjeti ovdje
usred prošlosti i budućnosti, usred zbilje i sanja graditi strpljivo, i ne bez zebnje, krhku domaju sadašnjosti s povjerenjem da je dah svakog bića ljubav nastanjena među nama i da sve što diše čezne za životom, za svjetlošću koja se širi postojana, što svakoga dopadne i svakome doda od dubina, od istine u kojoj su svi sjedinjeni

O dobre li sreće
pronicavom odanošću ispuniti svoju skromnu dušu i smjeti ići s Tobom kroz običnost i zahtjevnost dana, kroz razlivenost duša,
prianjati uza Te svakim korakom, svakim dodirom, ne osvrćući se za onim što je bilo, ne hlepeći za onim što bi trebalo doći,
ići smjeran, zauzet za ono što je do čovjeka u okolnostima njegova života
i jednostavno ići s Tobom,
ići s Tobom”