Kad jaganjci utihnu – Thomas Harris

“U znak sjećanja na mojeg oca. Ako sam se u Efezu po ljudsku borio sa zvjeradi, što mi to koristi? Ako zbilja mrtvi ne uskrsavaju, jedimo i pijmo jer sutra mremo! Prva poslanica Korinćanima, 115, 32 Trebam li pogledati glavu smrti u prstenu, Sto mi stoji na licu? lohn Donne, “Predanosti” Bihevioristički odjel, odjel FBI koji se bavi serijskim ubojstvima smješten je u suterenu Akademije u Quanticu i do polovice je ukopan u zemlju. Clarice Starling je rumenog lica ušla unutra prethodno užurbanim korakom, prešavši udaljenost od Hoga-nove Aleje na poligonu. U kosu joj se uplelo nekoliko vlati trave, a na FBI-ovskoj vjetrovci, kakva se nosila u Akademiji, nazirale su se mrlje od trave koje prouzrokovane rješavanjem problema uhićenja, bacajući se na tlo da bi izbjegla pogodak. U uredu za primanja nije bilo nikoga, pa si je dopustila da se na kratko pogleda u staklenim vratima. Znala je da može dobro izgledati i bez uljepšavanja. Šake su joj mirisale na barut, ali nije imala vremena da ih opere – u pozivu šefa odjela Crawforda pisalo je odmah. Jacka Crawforda zatekla je samog u jednom od niza pretrpanih ureda. Stajao je za nečijim tuđim stolom i telefonirao tako tla joj se pružila prilika da ga prvi put u godinu dana malo bolje pogleda. Ono što je uočila uznemirilo ju je. U normalnim okolnostima Crawford je izgledao kao sredovječni inženjer u dobroj formi koji se kroz koledž probijao igrajući bejzbol – prepredeni hvatač pokraj kojega loptica nije mogla proći. Sada je izgledao usukano, ovratnik košulje bio mu je prevelik, a ispod zakrvavljenih očiju primjećivali su se tamni podočnjaci. Svatko tko je imao pristup izvještajima znao je da u Bili eviorističkom odjelu vlada pakao. Starlingova se nadala da Crawford nije počeo piti. Ali to je ovdje bilo malo vjerojatno. Crawford je završio telefonski razgovor jednim odsječnim “Ne.” Zatim je ispod ruke izvukao njezin dosje i otvorio ga. – Starling, Clarice, dobro jutro – pozdravi je on. – Dobro jutro. – Osmjehnula se, ali samo pristojno. – Sve je u redu. Nadam se da vas poziv nije uplašio. – Nije. – Što baš nije u potpunosti odgovaralo istini, pomisli Starlingova. – Vaši instruktori mi kažu da dobro napredujete, da ste među najboljima u klasi. – Nadam se, premda ništa još nije službeno. – Raspitujem se o vama s vremena na vrijeme. To je Starlingovu iznenadilo; otpisala je Cravvforda jer je zaključila da je dvolični narednički kurvin sin kojem je jedino stalo vrbovati nove snage. Upoznala je specijalnog agenta Cravvforda na sveučilištu Vir-giniji gdje je bio gost-predavač. Kvaliteta njegovih seminara iz kriminalistike bila je odlučujući faktor zbog kojeg je došla u Biro. Kad je primljena u Akademiju javila mu se kratkim pismom, na koje on nije odgovorio, a prošla tri mjeseca, koliko je provela u Quanticu na obuci, nije je čak ni primijetio.”